ÿþ<!DOCTYPE HTML PUBLIC "-//W3C//DTD HTML 4.01 Transitional//EN"> <html> <head> <title>Srpska pravoslavna crkva i sveatenstvo</title> <META NAME="Title" CONTENT="Slike iz Slatine,Gornja Slatina,Donja Slatina,Srednja Slatina,Gajevi"> <META NAME="Author" CONTENT="Babic Rado,Babic Rade"> <META NAME="Revisit" CONTENT="After 14 days"> <META NAME="Keywords" CONTENT="Slatina,Posavina,slatina,posavina,Republika Srpska,Srbi u Bosni,selo,posavska sela,obicaji kod posavaca,kultura u srba,babic,vuksanovic,bosic,poljoprivreda,duvan,gajenje duvana,gornja slatina,donja slatina,srednja slatina,gajevi,koridor kroz bosnu,selo u ravnici"> <META NAME="Description" CONTENT="Selo slatina u posavini , Republika Srpska,slike iz Slatine, jednog od najvecih sela u Posavini,Ljudi i njihovi obicaji, istorija i nastanak naselja,nesto iz kulture, crkva i ljudi."> <META NAME="Abstract" CONTENT="Slike iz sela Slatine i njene okoline, posavci u akciji."> <META NAME="page-topic" CONTENT="Selo "> <META NAME="page-topic" CONTENT="Slike,Foto"> <META NAME="audience" CONTENT=" Sve "> <META NAME="Robots" CONTENT="index"> <META NAME="Language" CONTENT="Srpski"> <meta http-equiv=Content-Type content="text/html; charset=UTF-8"> <style><!--a:hover{color:#787878; font-weight:bold; }--></style> </head> <body link="#c5672f" vlink="#c5672f" alink="#faa173" topmargin="0" leftmargin="0" bgcolor="#efe5c3"> <table width="770" height="130" border="1" bordercolor="#223344" cellspacing="0" cellpadding="0" background="../../logo.jpg" align="center"><tr><td valign="bottom"><img src="../../ribar.gif"> </td></tr></table><table width="770" height="10" border="0" cellspacing="0" cellpadding="0" align="center" bgcolor="#223344"> <tr><td> <font face="Tahoma" color="#Faa173" size="2"><b> &bull;&nbsp;<nobr><a href="../../uvod.html" STYLE="{text-decoration: none;}">Uvod</A> &nbsp;&bull;&nbsp;<a href="../../latinica/polozaj/polozaj.html" STYLE="{text-decoration: none;}">Polo~aj sela</A> &nbsp;&bull;&nbsp;<a href="../../latinica/stanovnistvo/stanovnistvo.html" STYLE="{text-decoration: none;}">Stanovniatvo</A> &nbsp;&bull;&nbsp;<a href="../../latinica/porijeklo/porijeklo.html" STYLE="{text-decoration: none;}">Porijeklo</A> &nbsp;&bull;&nbsp;<a href="../../latinica/crkva/crkva.html" STYLE="{text-decoration: none;}">Crkva</A> &nbsp;&bull;&nbsp;<a href="../../latinica/skola/skola.html" STYLE="{text-decoration: none;}">`kola</A> &nbsp;&bull;&nbsp;<a href="../../latinica/kultura/kultura.html" STYLE="{text-decoration: none;}">Kultura</A> &nbsp;&bull;&nbsp;<a href="../../latinica/sport/sport.html" STYLE="{text-decoration: none;}">Sport</A> &nbsp;&bull;&nbsp;<a href="../../galerija/latinica/galerija.html" STYLE="{text-decoration: none;}">Foto Album</A> &nbsp;&bull;&nbsp;<a href="http://www.a-free-guestbook.com/guestbook.php?username=Slatina" TARGET="blanc" STYLE="{text-decoration: none;}">Knjiga Gostiju</A>&nbsp;&bull; </td> </tr> </table><TABLE width="770" border="0" valign="top" cellpadding="0" cellspacing="0" align="center"> <TR> <TD width="2" bgcolor="#223344"> </TD><TD width="8" bgcolor="#efe5c3"> </TD><TD width="170" align="left" valign="top" bgcolor="efe5c3"> <font face="Tahoma" size="2"> <a href="../../index.html" STYLE="{text-decoration: none;}"><b>Po etna strana</a></b> <br><br><img src="grb1.gif"><br><br> <font face="Verdana, Tahoma, Helvetica, Arial, sans-serif" size="2"><b> <img src="k.gif" border="0">&nbsp;<i> Uvod</A></i> <br><img src="k.gif" border="0">&nbsp; <a href="istorija.html" STYLE="{text-decoration: none;}"> Istorija</A> <br><img src="k.gif" border="0">&nbsp; <a href="svestenstvo.html" STYLE="{text-decoration: none;}"> Sveatenstvo</A> <br><img src="k.gif" border="0">&nbsp; <a href="crkvadanas.html" STYLE="{text-decoration: none;}"> Crkva danas</A> <br><img src="k.gif" border="0">&nbsp; <a href="foto.html" STYLE="{text-decoration: none;}"> Foto</A> <br><img src="k.gif" border="0">&nbsp; <a href="linkovi.html" STYLE="{text-decoration: none;}"> Linkovi</A> <hr width="60%" color="#B90C0C" align="left"> &nbsp;&nbsp;<a href="fusnote.html" target="blanc" style="{text-decoration: none;}">Fusnote</a></b> <br><br> </TD><TD width="8" bgcolor="#eff7dd"> </TD><TD width="585"align="left" valign="top" bgcolor="#eff7dd"> <font face="Verdana, Tahoma, Helvetica, Arial, sans-serif" color="black" size="4"><p align="center"> <br>III<br><b>SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA I SVE`TENSTVO</b> <font size="3"><br><br><i>Opati dio</i></b></p> <font face="Verdana, Tahoma, Helvetica, Arial, sans-serif" color="black" size="2"> <br><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Od </b>propasti Bosne 1463. godine, pa sve do kraja turske vladavine Posavina je bila pograni na zona, ponekad vrlo nemirna, gde su se stoleima koplja lomila dvaju monih carevina Turske i Austrije. U tu pograni nu zonu spadala je i Slatina. Zbog toga nije moglo biti ni govora o nekim stabilnijim hriaanskim naseobinama, pa je i crkveni ~ivot iz dalje proalosti ostao gotovo nepoznat. <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Crkva</b>je naro ito stradala u vreme velikog austrijsko-turskog rata (1683-1699) kada su poruaene gotovo sve crkve i manastiri severoisto ne Bosne, sveatenstvo i monaatvo pobijeno, ili se razbeglo, a naselja oplja kana i opustoaena./1/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Kada</b> su hriaani etrdesetih godina XVIII veka ponovo po eli naseljavati Posavinu, Turci im za dugo vremena nisu dali obnavljati stare crkve niti nove podizati. Pa, ipak, Crkva je i dalje ~ivotarila, iako pod teakim uslovima. Nije tada bilo bogoslovija ni drugih akola za spremanje sveatenika, nego su se samo popovi morali pobrinuti za svoje naslednike. Uzimali su bistrije de ake, vodili ih po parohiji i tako stvarali sveateni ki kadar. Ove de ake zvali su popovi aci". A kad je otvorena osnovna akola u Obudovcu 1832. godine, oni su tu u ili itati i pisati, a neko od starijih popova podu avao ih je u obudova koj crkvi i pripremao za budue sveatenike./2/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Pravoslavni</b> sveatenici na selu nisu se u mnogo emu razlikovali od svojih parohijana. Radili su sve te~a ke poslove i odevali se kao i ostali ljudi. Mantiju bi obla ili jedino kada pou u crkvu. Njihova noanja bila je ista kao i turska, pa su se popovi raspoznavali od druih ljudi i od Turaka jedino po dugoj kosi, bradi i kamilavci. Od odela leti su nosili akaire turskog kroja sa dugim turom, zatim je ermu ili d~emadan od ita ili ohe, a zimi koporan. Na glavi su nosili kamilavku od crne ohe. Kao sve ano odelo nosili su d~ube leti, a urak zimi. Bradu nisu brijali, niti su se aiaali. Kosu su uvrtali i polukru~nim ealjem savijali pod kamilavku, a kada slu~e spuatali je niz plea. Tek posle okupacije Bosne poneki gradski popovi po eli su nositi mantije ispod d~ubeta i urka, a kada su pristigli prvi akolovani kadrovi iz reljevske bogoslovije, ve su imali potpune uniforme: mantije, plave pojaseve, kamilavke, ibercigere i tada su po eli nakratko aiaati kosu i bradu./3/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>I</b> fratri su nosili svetovno odelo: prsluk i kaput od crne ohe, airoki pojas izatkan od crvenog platna, airoke pantalone, a na glavi fes./4/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Bogoslu~enja</b> su odr~avana na skrivenim mestima, veinom na groblju, pod vedrim nebom. Tako je u Vinskoj vraeno bogoslu~enje na jednoj plo i u groblju viae koje je razapinjan aator od platna. Plo a je posle slu~be zakopavana u zemlju, a aator sakrivan po kuama. I u Novom Gradu bogoslu~enje je vraeno pod aatorom, a kada je napravljena crkvica, stave na nju od~ak kako bi Turci mislili da je to obi na kua./5/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Ni</b> rimokatolici nisu bili u boljem polo~aju. Fra Martin Nedi, toliaki gvardijan i provincijal franjeva ki, opisujui crkvene prilike rimokatolika u Posavini u to vreme ka~e da su  kapele za odr~avanje mise bile po kuama koje su imale drvene zaklopce, kao na turskim duanima. No, misa se obi no odr~avala na groblju i to meu etiri koca stavi se na daske 'prenosni oltar', odozgo ga natkriju granjem, a po granju razasgru kabanice, pokrovce i ilime... Vernici su sazivani na misu duvanjem u rog, jer zvona niti je bilo, niti se smelo zvoniti"./6/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Docnije</b> su sveatenici po eli javno obele~avati mesta za vraenje bogoslu~enja. Udarili bi kolje u zemlju, pa sa tri strane opleli pruem i oblepili blatom. Umesto krova prebacivali su platno, koje je posle slu~be skidano. Neki kapetani i begovi su na svoju ruku dozvoljavali da se bogomolje mogu praviti od aepera ili brvana sa krovom, ali bez upotrebe kamena, kre a i gvo~a. To su bile kapele ili kako su ih tada zvali  elije". Od ovakvih bogomolja poznata je elija popa erka na elinskom brdu izmeu Koprivne i Vranjaka i  elija aepera a" u Obudovcu, koja je podignuta odmah iza 1780. godine./7/ Poznate su i elije brvnare slatinskih sveatenika urka uria u Gajevima, Stevice Crnjaka u Puakarima i Nikole Jovanovia u Panjiku o kojima e biti re i docnije. <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Tek</b> posle Pariskog mira 1856. godine po ele su se slobodnije podizati crkve i nabavljati zvona. Prvo zvono u severoisto noj Bosni zazvonilo je na obudova koj crkvi 8. septembra 1871. godine./8/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Od </b>propasti Bosne 1463. godine, pa sve do kraja turske vladavine Posavina je bila pograni na zona, ponekad vrlo nemirna, gde su se stoleima koplja lomila dvaju monih carevina Turske i Austrije. U tu pograni nu zonu spadala je i Slatina. Zbog toga nije moglo biti ni govora o nekim stabilnijim hriaanskim naseobinama, pa je i crkveni ~ivot iz dalje proalosti ostao gotovo nepoznat. <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Crkva </b>je naro ito stradala u vreme velikog austrijsko-turskog rata (1683-1699) kada su poruaene gotovo sve crkve i manastiri severoisto ne Bosne, sveatenstvo i monaatvo pobijeno, ili se razbeglo, a naselja oplja kana i opustoaena./1/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Kada</b> su hriaani etrdesetih godina XVIII veka ponovo po eli naseljavati Posavinu, Turci im za dugo vremena nisu dali obnavljati stare crkve niti nove podizati. Pa, ipak, Crkva je i dalje ~ivotarila, iako pod teakim uslovima. Nije tada bilo bogoslovija ni drugih akola za spremanje sveatenika, nego su se samo popovi morali pobrinuti za svoje naslednike. Uzimali su bistrije de ake, vodili ih po parohiji i tako stvarali sveateni ki kadar. Ove de ake zvali su popovi aci". A kad je otvorena osnovna akola u Obudovcu 1832. godine, oni su tu u ili itati i pisati, a neko od starijih popova podu avao ih je u obudova koj crkvi i pripremao za budue sveatenike./2/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Pravoslavni</b> sveatenici na selu nisu se u mnogo emu razlikovali od svojih parohijana. Radili su sve te~a ke poslove i odevali se kao i ostali ljudi. Mantiju bi obla ili jedino kada pou u crkvu. Njihova noanja bila je ista kao i turska, pa su se popovi raspoznavali od druih ljudi i od Turaka jedino po dugoj kosi, bradi i kamilavci. Od odela leti su nosili akaire turskog kroja sa dugim turom, zatim je ermu ili d~emadan od ita ili ohe, a zimi koporan. Na glavi su nosili kamilavku od crne ohe. Kao sve ano odelo nosili su d~ube leti, a urak zimi. Bradu nisu brijali, niti su se aiaali. Kosu su uvrtali i polukru~nim ealjem savijali pod kamilavku, a kada slu~e spuatali je niz plea. Tek posle okupacije Bosne poneki gradski popovi po eli su nositi mantije ispod d~ubeta i urka, a kada su pristigli prvi akolovani kadrovi iz reljevske bogoslovije, ve su imali potpune uniforme: mantije, plave pojaseve, kamilavke, ibercigere i tada su po eli nakratko aiaati kosu i bradu./3/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>I</b> fratri su nosili svetovno odelo: prsluk i kaput od crne ohe, airoki pojas izatkan od crvenog platna, airoke pantalone, a na glavi fes./4/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Bogoslu~enja</b> su odr~avana na skrivenim mestima, veinom na groblju, pod vedrim nebom. Tako je u Vinskoj vraeno bogoslu~enje na jednoj plo i u groblju viae koje je razapinjan aator od platna. Plo a je posle slu~be zakopavana u zemlju, a aator sakrivan po kuama. I u Novom Gradu bogoslu~enje je vraeno pod aatorom, a kada je napravljena crkvica, stave na nju od~ak kako bi Turci mislili da je to obi na kua./5/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Ni</b> rimokatolici nisu bili u boljem polo~aju. Fra Martin Nedi, toliaki gvardijan i provincijal franjeva ki, opisujui crkvene prilike rimokatolika u Posavini u to vreme ka~e da su  kapele za odr~avanje mise bile po kuama koje su imale drvene zaklopce, kao na turskim duanima. No, misa se obi no odr~avala na groblju i to meu etiri koca stavi se na daske 'prenosni oltar', odozgo ga natkriju granjem, a po granju razasgru kabanice, pokrovce i ilime... Vernici su sazivani na misu duvanjem u rog, jer zvona niti je bilo, niti se smelo zvoniti"./6/ <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Docnije</b> su sveatenici po eli javno obele~avati mesta za vraenje bogoslu~enja. Udarili bi kolje u zemlju, pa sa tri strane opleli pruem i oblepili blatom. Umesto krova prebacivali su platno, koje je posle slu~be skidano. Neki kapetani i begovi su na svoju ruku dozvoljavali da se bogomolje mogu praviti od aepera ili brvana sa krovom, ali bez upotrebe kamena, kre a i gvo~a. To su bile kapele ili kako su ih tada zvali  elije". Od ovakvih bogomolja poznata je elija popa erka na elinskom brdu izmeu Koprivne i Vranjaka i  elija aepera a" u Obudovcu, koja je podignuta odmah iza 1780. godine./7/ Poznate su i elije brvnare slatinskih sveatenika urka uria u Gajevima, Stevice Crnjaka u Puakarima i Nikole Jovanovia u Panjiku o kojima e biti re i docnije. <br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<b>Tek</b> posle Pariskog mira 1856. godine po ele su se slobodnije podizati crkve i nabavljati zvona. Prvo zvono u severoisto noj Bosni zazvonilo je na obudova koj crkvi 8. septembra 1871. godine./8/ <br><br> </TD><TD width="5" bgcolor="#eff7dd"> </TD> <TD width="2" bgcolor="#223344" valign="top"> </TD></TR></TABLE> <table width="770" height="5" bgcolor="#223344" border="0" cellspacing="0" cellpadding="0" align="center"><tr><td > </td></tr></table><br> </body></html>